Sa njim smo već razgovarali, razgovor za vas snimili ali smo odlučili ponovo porazgovarati i pokazati vam ovog mladog momka u sasvim drugačijem svjetlu. Vjerujte mi na riječ i nas je iznenadio. U šamiji, dimijama i bluzi njegove rahmetli pranane, osjećala sam se… divno, nenametljivo a opet posebno i nekako samouvjereno. Kada sam s uzdahom ugledavsi u sahari koju je Namir drzao u svojoj bosanskoj sobi, tradicionalo opremljenoj, ove komade odjece, moje srce kao da je jače zalupalo a mene misli odvele do kredenca moje rahmetli nane i njene odjeće, šarenih dimija i bluze, raznoraznih šamija i mahrama i tog posebnog mirisa kakvog nigdje drugo ne možete pronaći. Namir kao da je znao, kao da je prepoznao moj uzdah pa mi reče prije nego sam cijelo pitanje uspjela izustiti, kaže možeš, obuci… i tako ja ovaj ugodan muhabet povedoh smješkajući se jer znam, jer osjećam, jer nosim, ono naće, bosansko… tradiciju i na tren bar rahatluk i spokoj bosanske žene u ovoj njima svojstvenoj nošnji. Namire, hvala ti a vi dragi naši gledaoci uživajte i mislima se, bar koliko traje ova divna priča i muhabet, vratite u neka ljepša i lagodnija vremena.
Komentari