Obućarski zanat u današnje vrijeme

Stari zanati, koji su prije nekoliko decenija mnogima bili glavni izvor prihoda, danas polako odlaze u prošlost. Obućarstvo, zanat pravljenja i popravke obuće je među njima.

Naši su prvi preci hiljadama godina hodali bosonogi. Smatra se da je kotač najveći izum iz tih drevnih vremena, a mi bismo dodali da i cipele sigurno zauzimaju visoko mjesto na toj ljestvici. Prve slike čizama pronađene su u špilji Altamira u Španjolskoj. Pretpostavlja se da su ovi crteži nastali 8000 godina p.n.e. – 16 000 godina p.n.e.

Obućarstvo nažalost lagano izumire jer nema više zainteresovanosti mladih za ovim zanatom.

O tome u kakvim prilikama se danas nalazi, nekada veoma cijenjem zanat, razgovarali smo sa srebreničkim obućarima.
Stari zanatlija Samid Kvačević,od 1948. godine radi ovaj zanat, a 1957. godine otvara obućarsku radnju u Srebreniku, sada već u 90-tim godinama, sa odličnim vidom, kako kaže čak i naočale ne nosi, i dalje svojim rukama prepravlja i pravi obuću.

Refik Hodžić zaljubljenik u ovaj posao, radeći kao kranista odlučio je da se bavi obućarstvom, jer to radi iz ljubavi, a i solidno zarađuje. Ljubav prema ovom poslu je razvio prvenstveno zbog druženja sa mušterijama. Kako i sam kaže, zbog situacije u državi i sama zainteresovanost mladih za ovim poslom je vrlo mala.

Obućar Kemal Šećkanović ovim zanatom se počeo baviti nakon završetka srednje škole, pomažući prijatelju obućaru i on je naučio zanat. Vrši popravke obuće, torbi i jakni.

https://www.youtube.com/watch?v=SC53aqzYfQU

Komentari

Komentariši