Kad god želimo nešto da dostignemo ili da ostvarimo neki cilj, dešava se da naiđemo na neku prepreku, ili neki veliki problem. Često pokleknemo, mislimo da mi to ne možemo i lako i brzo odustajemo od cilja. Emisija “I ovo je BiH” televizije TATABRADA vam i ovaj put donosi zanimljivu priču, priču o Kemalu Nurkanoviću, čovjeku koji nije pokleknuo, koji nije odustao od svojih ciljeva, koji je trnovitim koracima koračao kroz svoju mladost pa čak pobijedio i opaku bolest.

U svojoj mladosti bio je veoma buntovan mladić, putovao je, hodao i tražio posao kako bi ostvario željeni cilj. Fudbal je bio i ostao njegova ljubav. Igrao je za juniore Slobode, potom za Mramor pa i za Mladost u Tinji.

“Fudbal je nešto što ja i dan danas volim. Još u srednjoj školi igrao sam jedno vrijeme kao junior Slobode, kasnije za Mramor, potom za Mladost u Tinji, gdje sam i radio duži period i sve do teže povrede koljena”, kazao nam je Kemal.

Oženio se 1974. godine, nakon čega je osnovao porodicu. Ponosan je na sebe, i na svoju suprugu što su svoju djecu usmjerili na čestit i pravi put. Sa svojom suprugom dijelio je nepune 43. godine zajedničkog života, a nakon mrkotrpne i duge borbe ju je izgubio.

“Na žalost, moja supruga je prije 10. mjeseci otišla na bolji i pravedniji svijet. Imam dvoje djece, Elviru i Elvira. Neka su svačija djeca živa i zdrava, pa i meni moji”, kazao nam je naš sagovornik.

Život je zaista jedno zanimljivo putovanje, koje je ispunjeno raznim izazovima i koje nam servira po neku prepreku, negativne ljude ili situacije, ali i po neku zanimljivu anegdotu. Kemal je imao njih bezbroj, a kako kaže od nekih je jedva izvukao i živu glavu.

“Nakon nekoliko teških slijetanja sa autom, uboda nožem, 1995. godine sam obolio od karcinoma glasnice. Sticanjem okolnosti, poslije operativnog zahvata i zračenja 2. mjeseca u Zagrebu, evo me i dan danas”, govori Kemo ponosno.

U lijepom i prijatnom okruženju, tačnije u bašti “Bešić” na planini Majevica, vodili smo opušten razgovor sa našim sagovornikom. Pričali smo o Keminoj mladosti, životu i požrtvovanosti, ali i o pozitivnim stvarima. S obzirom da je porodica Nurkanovića veoma široka, ova porodica je organizovala tradicionalnu “Nurkinijadu”, koja se održava svake godine, zadnje subote u mjesecu maju.

“Mi Nurkanovići se vec 22. godine tradicionalno okupljamo, družimo, razmjenjujemo mišljena, a ni šala ne bude na odmet”, kazao nam je Kemo kroz smijeh.

Uvijek je volio knjige, volio je pisati kao i pročitati dobro štivo. Kako ističe, uvijek je mogao napisati knjigu, ali razne okolnosti i lijenost su ga često sprečavale u tome.

Autor je dvije knjige. Davne 1993. godine je napisao roman “Fantazmagorije vremena” koji je svjetlost dana ugledao dosta kasnije, a posvetio ga je svojoj tadašnjoj šesnaestogodišnjoj kćerki Elviri, dok je knjiga “Omča” čija je promocija bila početkom ove godine posvećena njegovom sinu Elviru.

U procesu nastanaka je tipični ljubavni roman, a kako nam je Kemal otkrio, nosi naziv “planinari”.

Ovaj zanimljivi autor, a prije svega jedan veliki čovjek ispričao nam je jedan djelić svog života, svoje mladosti. O mnogo čemu smo imali razmijeniti još po koju riječ, ali o tome nadamo se neki skoriji i naredni put.

Emira Memić

Emira Memić

Vidi sve

Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Prati & lajkaj :)

Facebook8k
Facebook
Google+782
https://www.tatabrada.tv/2018/05/18/i-ovo-je-bih-kemal-nurkanovic-trnovitim-koracima-do-zeljenog-cilja">
Twitter1k
YouTube2k