Da je Ibrahim Pjević živio u doba kada se Fatma razboljela i da su mu dunje ovoliko rodile, sigurno bi bile opjevane u čuvenoj pjesmi Himze Polovine “Žute dunje” te da je kojim slučajem Fatma bila bliže Ibrinoj avliji, ne bi joj dunje nedostajale. Ne bi dragi morao put ‘Stambola nego u avliju Ibre Pjevića u Gornji Srebrenik.
Ibro je penziju zaradio u rudniku, a dopunjava je radom u poljoprivredi. Ljubitelj je prirode i kako kaže, najbolje se osjeća kada je “u Majevici”. Na ovoj planini ima skromnu vikendicu gdje sa suprugom Nefisom provodi dosta vremena.
Ono što je nas očaralo su njegove dunje. Ima ih tri u svom dvorištu i sve tri su se od roda salomile kako kaže jedna sevdalinka.
Dunju smo primijetili slučajno prolazeći pored Ibrine avlije i nismo se mogli načuditi da jedna dunja može ovoliko uspjeti.
Dunje viđamo često, ali sa ovoliko plodova, složićete se rijetko.
Kako nam je Ibro kazao dunja mu je ove godine rodila kao nikada do sada, te se od roda salomila.
Ibro Pjević je sretan zbog velikog uroda, no muku muči sa plasmanom pa je iskoristio naš posjet da svoju dunju proda. Ima na raspolaganju više od pola tone dunje.
“Prošle godine dunju je od mene kupovao jedan čovjek, međutim, ove godine to nije mogao uraditi jer mu je mašina za mljevenje tih voćki pokvarena, pa sada, muku mučim gdje te dunje da plasiram,” govori nam Ibro.
Ibrahim Pjević nam je kazao da neke firme otkupljuju voće, međutim, otkupna cijena je loša, pa mu je kako kaže, poražavajuće davati po preniskoj cijeni.
“Čuo sam da se od dunje može praviti i rakija a cijena je oko 40 maraka po litri”, ponosan je Ibro na svoju dunju.
Ukoliko postoji ljubitelja kvalitetne “SREBRENIČKE DUNJE”, mi vam sa sigurnošću možemo reći da ih izuzetno kvalitetne možete pronaći u Gornjem Srebreniku, u bašči Ibre Pjevića, podno Srebreničke Gradine, srednjovjkovnog kraljevskog grada.
Komentari