U svim zemljama svijeta, a naročito u redovima onih zemalja i naroda koji brinu i drže do svoje kulture, historije i tradicije, narodne nošnje predstavljaju vrlo bitan dio kulturne baštine, isto kao što su to i usmeno stvaralaštvo, narodna poezija, predaja, kaze, zagonteke… U bogatu riznicu kulturnog blaga naroda Bosne i Hercegovine, kojim se malo koja zemlja danas u svijetu može ponositi, prije svega kada je riječ o njegovoj raznovrsnosti, spadaju i narodne nošnje.
Svestrana umjetnica, Refka Čajić iz Gračanice, kroz svoje slike i izradu narodnih nošnji nastoji očuvati kulturnu baštinu i tradiciju Bosne i Hercegovine.
“Sve je krenulo kroz neki vid bunta i revolta koji se probudio u meni.” – počinje nam pričati Refka koja je mišljenja da se u Bosni i Hercegovini ne brine dovoljno o narodnoj nošnji kao kulturnoj baštini.
Nošnja zauzima istaknuto mjesto u kulturi i tradiciji. Njena uloga kroz historiju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta. Znanje o šivenju prenijela joj njena majka još dok je bila jako mlada.
“Kao mala moja je mama šila i tako sam se naučila šiti, ali što se tiče izrade oprema i toga sličnog, to sam počela kasnije da radim manje-više iz neke vrste protesta, jer mi se činilo da se naš identitet počinje da gasi. To me je boljelo i odlučila sam se raditi tradicionalne i folklorne nošnje, prije svega bošnjačke.” – priča nam Refka Čajić.
Za ovaj rad kaže da nije profitabilan, ali jeste duhovno jak. “On me toliko dopunjuje i ispunjava mi zadovoljstvo kada neko obuče lijepu nošnju. Tada je spustim na maksimum što se tiče cijene i prodaje – jer moj cilj nije finansijsko bogaćenje. Rijetko se ko na igli obogatio.” – kaže ova svestrana umjetnica.
Mnogobrojne varijante formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su bili važan faktor u razvoju, ne samo nošnji, nego i općenito historijskih i društvenih zbivanja. Zbog toga u našim nošnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture.
Većina njenih kupaca je iz inostranstva te udruženja i sekcije koje se bave folklorom.
“Nekim ljudima se valjda želja javi u onoj drugoj polovini života. Tada obično naruče neki komplet za sebe čisto da ga imaju kod svoje kuće ili obuku za Bajram. S druge strane, folklorna društva obično uzimaju one najjeftinije i najjednostavnije nošnje, što je razumljivo obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo.” – objašnjava Refka.
Ono što bi Refka voljela da se desi jeste očuvanje narodne nošnje kao kulturne baštine i da se njihovom izradom ne bave samo stariji ljudi. Voljela bi da su mladi više zainteresovani za kulturno blago BiH, ali je nažalost skeptična po tom pitanju.
“Ja bih najviše voljela da se pojavi bar pet djevojaka koje će doći i reći da žele naučiti ovo da rade. Naučila bih ih. Godinama vršim edukacije iz slikarstva za djecu, ali kada god spomenem ovo… Nisu zainteresovani. Zašto? Zato što nemaju roditeljskog odgoja da se tradicija mora čuvati. Žao mi je što se ovako važnom segmentu života ne pridaje važnost kakvu zaslužuje.” – mišljenja je Refka Čajić.
Narodna nošnja je simbol svake nacije posebno i nešto što ih međusobno razlikuje od naroda do naroda, pa čak i od mjesta do mjesta koja nisu toliko udaljena jedna od drugog, razlike su uvijek prisutne, posebice između naroda u Bosni i Hercegovini. Nošnja zauzima istaknuto mjesto u kulturi i tradiciji. Njena uloga kroz historiju je veoma bitna kao simbol etničkog identiteta.
Više o ovoj zanimljivoj priči možete saznati na našoj televiziji Tatabrada u okviru serijala Stari zanati koji se emituju petkom od 20:00h.
Komentari