Od umjetnosti se često teško živi, ali se za nju zasigurno živi – reći će gotovo svaki umjetnik današnjice. Kultura i umjetnost izrazito su važan segment života i cjelokupne slike društva, ali se u nju ipak malo ili nedovoljno ulaže.
Brojni su problemi koji se javljaju kada su ovi segmenti života u pitanju; od finansijskog nedovoljnog ulaganja u nju od strane države, slabe navike posjete kulturno-umjetničkim dešavanjima pa sve do hiperprodukcije onih koji se time bave. Međutim, kao i u svemu ostalom, kvalitet se uspije izboriti za svoje mjesto pod nebom i uvijek dođe do onih do kojih treba.
Našu televiziju Tatabrada je to odvelo do Fikreta Mehinovića iz Gračanice, svestranog umjetnika – slikara i pjesnika, koji u potpunosti živi umjetnost.
“Slikarstvom sam se počeo baviti još u osnovnoj školi. U početku sam koristio suhe i vodene bojice i slikao sam na običnom papiru, a onda sam ‘72 odlučio da ću ubuduće raditi sa uljem na platnu. Nakon što sam došao iz vojske, 1966 godine, bio sam bez posla. Godinu dana ga nisam mogao pronaći i počeo sam da slikam češće. Tako sam jednom prilikom naslikao Titovu rodnu kuću i 25. maja poslao sliku kao čestitku za rođendan u Beograd. To je bilo na hamer papiru, rađeno tehnikom tempere. Dobio sam njegovu zahvalnicu i to dobro pamtim.” – počinje nam pričati Fikret svoju priču o slikarstvu.
Tu sliku je radio jako dugo i kada god bi ga neko danas upitao koliko dugo je njeno nastajanje trajalo, on kaže: “Bolje je da me pitate koliko dugo je nisam radio, nego koliko jesam…”
Fikretov sin je prije nekoliko godina izgubio bitku sa životom, a slika koju je mnogo volio i za koju kaže da je “ne bi nikada prodao, da tada njegovom sinu nije bilo potrebno za liječenje” prodata je tadašnjem gradonačelniku Gračanice.
“Prodao sam je za 5.000KM. Ona je i danas u njegovom kabinetu. Jednom prilikom sam se našalio sa njim i rekao: “Dobro, načelniče, ja ću računati da sam vama ovu sliku poklonio, a vi ste me nagradili.” Malo slika sam u životu, ustvari, i prodao. Mnogo sam ih poklonio. One su danas svugdje u svijetu, čak u nekim mjestima gdje možda i ja nisam bio.” – ispričao nam je ovaj posebni umjetnik iz Gračanice.
Fikret Mehinović također se bavi i pisanjem.
Međutim, na pitanje da li je u umjetnosti pronašao utjehu nakon smrti sina, budući da od tada mnogo više slika i piše, kaže: “Ne. Utjehu sam prošao jedino u vjeri. Slikanje i pisanje je samo dio mene i nešto u čemu ja uživam.”
Kako ta poezija “zvuči”, kako je napisana poezija konkretno za našu televiziju te više o samom Fikretovom životu koji je zasigurno jedan od nesvakidašnjih možete saznati u našem TV prilogu o njemu.
Komentari