U predivnom seocetu, od Srebrenika udaljenom skoro 190 km…. pronađosmo malu oazu mira, mjesto koje je ostalo zatočeno u vremenu , koje živi onako kako je živjelo i ranije, netaknuto, nedirnuto i nimalo promijenjeno…
Pronađosmo posljednje bosansko tradicionalno selo, najviše naseljeno, seoce nalik nekom etno selu, Lukomir. Upoznasmo tu dobre ljude, šačicu njih koje samo zatekosmo s obzirom da oni Lukomir napuštaju zimi zbog njegove odsječenosti od grada kada padne snijeg…
Upoznah drage i mile starce, koji iako prevaljuju 80. i bliže se devetoj deceniji života, idalje žive i uživaju u ovom seocetu, a najviše se obraduju kada ih, rekoše nam neko posjeti i kada imaju sa nekim porazgovarati, tako ovi fini starci ugostiše nas kao svoje najmilije pa nam čak i konak ponudiše… Upoznajte Muhameda i Pašu i saznajte kako to oni provode svoj život u selu, koje je od najbližeg grada udaljeno sate vožnje. Uživajte mi…
Komentari