Asfaltnim a zatim i makadam putem, krenusmo u potragu za jezerom koje nas na fotografijama očara svojom ljepotom. Baš kod tog jezera, reče nam da se nalazi naš sagovornik Muradif sa svojim stadom koji nas je čekao. Desetak kilometara od Banovića, odmah iza Banovići sela pronađosmo raj na zemlji.
Odmorismo oči na jezercetu a zatim krenuh u susret domaćinu koji nas je već podugo čekao i ćije stado je mirno paslo, a on imao najljepši pogled na svijetu na kojem mu, na trenutak pozavidjeh.
Veselo nas dočeka svirajući na svojoj fruli Muradif a ubrzo saznasmo da je u svojih 60 i kusur godina prošao mnogo toga, kaže bio i kabadahija i hajirlija, ali da nakon što se smirio i nabavio svoje stado, njegov život je krenuo i tekao ljepše i ugodnije. Bez dlake na jeziku i ne skrivajuci ni najtamnije mrlje svoje prošlosti, ispričao nam je o svom životu i mladosti govoreći da je srećom sve to davno iza njega… danas vodi miran život sa svojim stadom i voljenom suprugom koja se reče odrekla gradskog života zbog njegovih očiju, plavih kao more ili kao nebo toga dana.
Komentari