Bez penzije, bez supružnika, bez potomaka, daleko od civilizacije i potpuno sam živi jedan starac. 86 godina ima, a mjesto na kojem živi samo je djelimično dostupno automobilom sa kojim smo došli do obližnjeg groblja odakle smo nastavili put starim šumskim putem koji je na kraju zamijenjen hodanjem preko njiva. Živi starim tradicionalnim životom svojih roditelja koji su odgojili i njega i njegovu braću i sestre. Kako ćemo saznati, nije bio oduvijek sam ali kako mu je mlađi brat koji je živio sa njim preminuo on je usamljen i kaže da ga samoća najviše boli. Zime sve teže preživljava posebno kako je morao početi živjeti u staroj hudžeri jer su stare kuće napravljene prije 100 godina odavno postale neuslovne. Uz životinje o kojima se brine rad i kretanje su stvari koje ga održavaju živim, a zdravlje pripisuje zdravoj prehrani bez alkohola i cigara, ali da ja ne dužim dalje, pogledajte ovu priču o starom Kovačeviću.
Volio bi Borko da je išao u školu i da je malo više upoznao svijeta. Žao mu je što nema potomaka i što se nije ženio. Zna on svašta svojim rukama uraditi, ali kako nam kaže pored sve težih zima za preživjeti u lošim uvjetima, starost i samoća su mu najgori dušmani.
Komentari