Kada krene belaj na belaj onda je normalno i da legnemo gladni!

Admir i Mirela Pezelja iz Mramora su roditelji četvero maloljetne djece i zajedno sa njima i Admirovom starom majkom, oni žive pod jednim krovom, a često znaju da ostanu i gladni. Iz tog razloga, priču porodice Pezelja želimo da prenesemo široj javnosti.

Admir je cijeli život radio i kako sam kaže skromno živio, zadovoljan sa platom bio i od nje zajedno sa majčinom malenom penzijom od rahmetli babe lijepu kuću napravio. Nakon rata ostao je u profesionalnoj vojsci do 99.godine, a poslije toga je nastavio da radi za komunalno preduzeće do prije dvije godine. Ja sam ga pronašao nedaleko od njegove kuću dok se spremao sa svojim kozama za povratak.

U jednom danu mu se život okrenuo naglavačke i od tada je primoran da svake sedmice provede tri dana u bolnici. Zbog zatajenja bubrega, Admir je osuđen na dijalizu, a jedina nada mu je bila kod majke koja se kao kompatabilna ponudila da ppmogne svome sinu… Međutim…
Nije bilo suđeno kažu oni, jer prije same donacije bubrega majka je padom sa nekoliko metara visoke terase i sama završila na dijalizi zajedno sa svojim sinom.


Kud će veća kazna kazali bi mnogi kada saznaju za čovjeka koji gubi svoje zdravlje.


Kod Admira ta, pod navodnicima kazna nije na tome završila. Njegova mezimica, najmlađe dijete i jedina djevojčica nakon tri zdrava i jaka sina, sa svoje 2,5 godine još nije samostalno prohodala niti progovorila, a sudeći po majkinim riječima kada je došla sa posljednjih pretraga, prognoze nisu nimalo povoljne!

Komentari

Komentariši