Vozeći se kroz Gradačačka sela i zaseoke, pored puta ugledah jednog momka na vrh krošnje kreše grane jedne kruške. Priđem, nije momak već ljudina, a on meni još da veli da je i djed koji ima oštar jezik, pa mu se počesto zna desiti da mu zamjere na njegovim izjavama.
Suljo je penzioner kojega sam sretoh u njegovom zaseoku, Kunići!
Naravno, nije Suljo čovjek koji traži kavgu, već je šaljivdžija koji kroz malo šaljive, sarkastične i satirične izjave pokušava opisati mjesto i vrijeme gdje se nalazimo kroz neke svoje lične primjere, stoga za ovu današnju priču nemojte da biste sebi šta uzeli lično od ovoga što nam Suljo poručuje, pouku izvući možemo, ali naljutiti se nećemo.
Komentari